Jedna od najčešćih primjedbi Bratunčana i Srebreničana svih generacija jeste nedostatak posla na području ovih opština. Sa namjerom da se upoznamo sa iskustvima naših čitalaca, tim UPSMedia je tokom marta i aprila putem društvenih mreža pratiocima ponudio upitnik. Zahvaljujući odgovorima, došli smo do saznanja da transparentnost u zapošljavanju nije na zavidnom nivou, te da i same oglase nezaposleni teško pronalaze, dok poslodavci tvrde da je kvalifikovane radnike lakse naći u okruženju, čak i preko granice, kao i da nedostaju posrednici u zapošljavanju.
Nezaposlenost, a posebno mladih, jedan je od ključnih problema na području Srebrenice i Bratunca. Kako su nam nezvanično saopštili u biroima za zapošljavanje u Srebrenici i Bratuncu, napominjući da nisu ovlašteni da daju podatke ni na usmeni niti na pismeni upit, tokom posljednjih mjeseci nema značajnijih promjena broja nezaposlenih na području ovih opština (broj novozaposlenih na mjesečnom nivou bude zamjenjen novim prijavama, u orijentaciono istom broju). Ipak, kažu, broj novozaposlenih koji posao nađu na području vlastite opštine, a posebno u realnom sektoru, izuzetno je mali.
Najveći broj (90%) onih koji su popunili naš upitnik, mladi su ljudi do 35 godina starosti. Kao izvor informacija o postojećim radnim mjestima koriste društvene mreže, kao i sve druge dostupne izvore informacija – od sredstava informisanja do preporuka koje dobiju od najbližih ljudi iz okruženja. Iako se slažu da je ponuda radnih mjesta siromašna i ograničena, ipak, kažu, postoji potreba za pouzdanim i redovnim informacijama o toj postojećoj ponudi. Većina nezaposlenih kaže da ulogu biroa povezuju sa osiguranjem i registracijom, a nikako sa podrškom u traženju posla.
Sa druge strane, opet nezvanično, u lokalnim biroima za zapošljavanje saznajemo da vrlo rijetko imaju informacije o raspoloživim radnim mjestima, te da je broj poslodavaca koji oglas za posao dostavljaju biroima zanemariv.
I poslodavci osjećaju nedostatak posrednika u zapošljavanju. Veliki poslodavci uglavnom postavljaju oglase na vlastitu web stranicu. Gradimir Krivak, diplomirani pravnik, između ostalog, zadužen je i za ljudske resurse u Gross d.o.o. P.J. Srebrenica, jednom od najvećih poslodavaca na području Bratunca i Srebrenice. Po riječima gospodina Krivaka, ova firma sama obavlja sve poslove u vezi sa angažovanjem radnika: „Stručnjake određenih profila smo nalazili sami, van ovog područja.“
Među onima koji su željeli da podjele svoju priču je četrdesetosmogodišnja sagovornica čiji je identitet poznat UPSMedia. Po zanimanju je mašinski tehničar. Kratko je radila u Srebrenici na poslovima šivenja, potom u nekoliko hladnjača, a radila je i brojne sezonske poslove. Tokom posljednjih deset godina je više puta podnosila molbu za posao, ali je svaki put bila odbijena. Nije razmišljala o prekvalifikaciji, jer, kako kaže, postoji potreba za njenom strukom. Ipak, priznaje, ne smatra sebe dovoljno informisanom o ponudi radnih mjesta u okruženju, jer prije svega, ne postoji jedinstven portal ili kanal putem kojeg se plasiraju takve informacije. Uglavnom, o ponudi radnih mjesta saznaje putem oglasa koji poslodavci objavljuju na svojim stranicama.
Nije dobila obrazloženje zašto je odbijena njena aplikacija u firmi u kojoj je dva puta aplicirala za posao. Smatra da je razlog njena nestranačka opredjeljenost. Takodje, smatra da joj barijeru u traženju posla predstavlja i strah da bi od nje bilo traženo da glasa na izborima na određen način. Kako kaže: „Po toj cijeni ne želim ni da se zaposlim.“
Na sajtu Vlade Republike Srpske nalazi se lista 15 agencija posrednika u zapošljavanju. Iako se dvije nalaze na pedesetak kilometara od Bratunca, ne oglašavaju svoje usluge u Srebrenici i Bratuncu, a mladi sa kojima smo razgovarali, kao ni poslodavci, nisu upoznati sa njihovim postojanjem.
Bratunčani i Srebreničani se žale na stranačko zapošljavanje i nepotizam. Mladi sa visokom stručnom spremom, u vrijeme predizbornih kampanja nerijetko mogu biti viđeni kako idu od kuće do kuće, promovišući kandidate ili na nekom drugom stranačkom zadatku, nadajući se da će im to, ukoliko pobijedi njihova opcija, obezbjediti posao nakon izbora. Kažu: „Bez stranke nema posla.“
U razgovoru sa predstavnicima lokalne administracije u Bratuncu saznajemo da imaju višak radnika, što je naslijeđe prethodnog rukovodstva koje je samo u opštinskoj administraciji za manje od dvije godine zaposlilo nešto više od 20 radnika. Samo broj vozača je u tom periodu porastao sa dva na pet. To je uvećanje od gotovo 30% ukupnog broja radnika.
Političke koalicije prevashodno opstaju na udovoljavanju zahtjeva koalicionim partnerima za zapošljavanje srodnika.
Monitoringa u ovom smislu nema, ni u Srebrenici ni u Bratuncu, pa čak ni najočigledniji primjeri sukoba interesa prolaze bez posljedica.
Interesantno je da su žene raspoloženije da pričaju o svojim iskustvima u potrazi za poslom. Među onima koji su popunili upitnik, najveći je broj osoba ženskog pola. Tridesetogodišnja S.Đ. je nakon završenog fakulteta godinu dana radila u lokalnoj firmi. Po sticanju pripravničkog staža koji je subvencionisao Zavod za zapošljavanje, ponovo je bila bez posla. Nakon dvije godine odlučila je da napusti ovaj grad. „Nemam više šta čekati“, kaže, „svi obećavaju, ali posla nema.“
Kao posljedicu takvog stanja imamo obeshrabrenost nezaposlenih. Polovina onih koji su popunili upitnik nisu bili ni na jednom razgovoru za posao u proteklih godinu dana. Većina tvrdi da nakon prethodnih prijava nisu dobili fer i transparentnu informaciju o rezultatu konkursa. Takodje, natpolovičan je broj onih koji smatraju čak da je prednost data drugom kandidatu, iako su ispunjavali uslove za dobijanje posla. Ipak, nijedan od ispitanika ne raspolaže dokazom da su oštećeni prilikom odabira kandidata.
Samo mali broj ispitanika može da navede primjere transparentnog zapošljavanja na području Srebrenice i Bratunca.
Sa druge strane, poslodavci smatraju tražioce posla uglavnom neadekvatno pripremljenim za tržište rada. Oni tvrde da posla ima, ali da nema radnika koji bi ga radili.
Nekoliko specijalizovanih firmi sa sjedištem u Bratuncu ili Srebrenici, a čije tržište je izvan Bosne i Hercegovine, traži kvalitetnu, obučenu i posvećenu radnu snagu. Kažu da je teško nalaze na području Srebrenice i Bratunca. Nerijetko radnike dovode iz susjednih opština, ali i iz šireg okruženja.
U razgovoru sa direktorima srednjoškolskih centara Srebrenica i Bratunac, Sanjom Močević i Draganom Prodanovićem saznajemo da prilikom provođenja nastavnih planova blisko saradjuju sa poslodavcima i da je za učenika čiji roditelji su saglasni sa izvođenjem praktične nastave van škole, ona organizovana upravo kod poslodavaca. Kako kaže direktor Prodanović: "Mi možda nismo, kao rezultat školovanja, dobili mladu osobu koja u potpunosti može da odgovori zahtjevima poslodavca, ali smatram da smo u najmanju ruku stvorili dobru pretpostavku za to."
Psiholog Centra za mentalno zdravlje u Srebrenici Biljana Sušić upozorava na uticaj dugotrajne nezaposlenosti na psihu čovjeka:“Pojedinac prije svega gubi samopouzdnje, nerijetko se zbog gubitaka socijalnih veza koje čovjek uspostavlja na radnom mjestu, povlači u sebe. U takvoj situaciji potrebno je razumjevanje okruženja i podrška zajednice.“ Takođe, smatra da i poslodavci treba da usvoje humaniji pristup prilikom odabira kandidata, te da teže da odabir bude što transparentniji, a da čak i odbijenim kandidatima pomognu da nauče iz tog iskustva.
Izazovi sa kojima se susreću i radnici i poslodavci su brojni, kompleksni i traže uključenost cijele zajednice – zakonodavaca, obrazovnih institucija, medija, eksperata u različitim oblastima, kao i kontinuirano bavljenje ovom temom.
Ovaj članak je urađen zahvaljujući rezultatima upitnika odnosno B-engaged alata koji je razvila Balkanska mreža istraživačkog izvještavanja. Ovim putem se zahvaljujemo i svim medijima, nevladinim organizacijama i pojedincima iz okruženja koji su podijelili upitnik.
